Zemljovid - Arapuša

Arapuša je naseljeno mjesto u općini Bosanska Krupa, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.

Postanak naselja zabilježio je etnolog Milan Karanović početkom 20. stoljeća. Selo Arapuša dobilo je ime po Arapagi koji se istakao u borbama kod osvajanja Krupe 1565. Navodno je osvajač Krupe Mustafa-paša Sokolović za navedene zasluge dao Arapagi da izabere za sebe zemljište na osvojenom području. On je izabrao prostor na kojem je kasnije nastalo naselje koje je dobilo ime po njemu. Sagradio je kulu koja je bila u sredini naselja i koja je bila aktivna sve do spaljivanja 1876. godine. Od Arapage potječu Osmanagići, Kurtovići i Ibrahimovići. Kasnije je došao Arapagin brat Čauš od koga potječu Čauševići. Poslije Karlovačkog mira 1699. iz Like su u Arapušu doselili Sedići, Vilići i Subašići. Od Sedića su Hasanovići. Ne zna se odakle su Rejzovići i Mulahmetovići te Čolić (Rom). Prije dolaska Austro-Ugarske uprave u BiH iz susjednog Badića u Arapušu su došli Velagići i Mujkići, iz Otoke Komići, a iz Velikog Dubovika Harbaši.

Popisi stanovništva iz vremena austrougarske uprave u BiH. U četiri popisa iz 1879., 1885., 1895. i 1910. godine Arapuša je seosko naselje kotara Bosanska Krupa. Prema popisu iz 1879. godine Arapuša je imala 48 kuća i 287 stanovnika (130 ženskih i 157 muških stanovnika). Svi su "muhamedanci".

Prema popisu stanovništva iz 1885. godine Arapuša je imala 54 kuće i 344 stanovnika (144 ženskih i 200 muških stanovnika). Od toga je bilo 315 muslimana a 29 pravoslavnih. U socijalnom položaju prikaz je sljedeći: 108 težaci, 2 svećenika, 10 kmetovi, 1 pomoćni radnik (nadničar), a 223 ostali, žene i djeca.

Prema popisu stanovništva iz 1895. godine Arapuša je navedena s pripadajućim zaseocima (Arapuša, Donja Mahala, Greda, Kosa, Luke pod-Stranom, Markovac, Nišić, Rijeka). Tada je bilo 53 kuće (49 nastanjene i 4 nenastanjene), s 331 stanovnikom (136 žena i 195 muškaraca). U vjerskom segmentu 322 muhamedanci i 9 pravoslavni. Prema socijalnom statusu svi stanovnici (331) se bave poljoprivredom. Dijele se na slobodne zemljodjelce 299 (45 su glavari obitelji a 254 srodnici) i kmetove 32 (3 glavari obitelji a 29 srodnici). Zabilježeno je da je da 9 stanovnika predstavljaju pripadnike ugarske krune.

Prema popisu stanovništva iz 1910. godine Arapuša je navedena s tri cjeline (Arapuša, Donja Mahala, Luke). Ima 58 kuća (56 nastanjene i 2 nenastanjene) s 412 stanovnika (188 ženskih i 224 muških). Od toga je muslimana 392 (211 muških i 181 ženskih) i srpsko-pravoslavnih 20 (13 muških i 7 ženskih). Od 412 stanovnika 404 su angažirani u poljoprivredi a preostalih 8 je zavedeno kao ostalo civilno stanovništvo. Zemljoposjednika s kmetovima je 6 glavara i 120 srodnika. Zemljoposjednika bez kmetova je 32 glavara i 199 srodnika, slobodnih seljaka je 1 glavar i 7 srodnika. Kmetova je 2 glavara i 11 srodnika, pretežno kmetova je 1 glavar s 2 srodnika. Ostalo stanovništvo zaposleno u poljoprivredi je 6 glavara sa 7 srodnika.

Početkom 20. stoljeća M. Karanović je zabilježio da u Arapuši živi 18 obitelji sa 70 kuća. Stanovništvo se bavi zemljoradnjom. Imaju kolara, terziju i bakalina. Imaju trgovinu mješovitom robom. Nekoliko stanovnika otišlo je na rad u SAD.

Prema M. Karanoviću stanovništvo naselja ima sljedeće porijeklo: 6 % nepoznato; 79 % iz Andaolije (od čega 52 % neposredno, a 27 % iz Like) i 15 % iz okolnih naselja

Arapagina kula bila je u ruševnom stanju kada je Milan Karanović boravio u Arapuši. Ruševine su postojale do sredine 20. stoljeća. Poslije Drugog svjetskog rata kamen s kule je iskorišten za građenje objekta osnovne škole. Na istom mjestu je 1964. sagrađena džamija. Iako kule nema i danas se kaže za stanovnike koji žive podno džamije da su Iza kule.