Zemljovid - Vinica (Tomislavgrad, BiH) (Vinica)

Vinica je naseljeno mjesto u općini Tomislavgrad, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH. Ime je dobila po vinovoj lozi.

Vinica zemljopisno pripada sjeverozapadnoj Hercegovini, crkvena župa također pripada Hercegovini, a govor i naglasak njezinih stanovnika Zagori. Vinica je poznata po tome što je većina stanovnika otišla u emigraciju, pogotovo u Njemačku 1960-ih godina. Razlozi zbog kojih su se Viničani masovno odseljavali su: teška ekonomska situacija, te loš odnos tadašnje jugo-komunističke vlasti prema njima. Razlog lošeg odnosa tadašnje vlasti prema Viničanima je njihova velika domoljubna svijest. Danas Viničani žive uglavnom u Makarskoj, Splitu, Zagrebu, Osijeku, Požegi, Đakovu, Malom Lošinju...Viničana ima i u Njemačkoj i Švicarskoj...

Vinica se prvi put spominje 1410. i 1443. godine kao župa koja je pripadala Makarskomu primorju i u kojoj su pastoralno djelovali franjevci provinicije Bosne Srebrene. Vinicom i Primorjem gospodarili su plemići Jurjevići Hrvatinići i Hranići. Vinica se spominje i 2. prosinca 1551. godine u pismu pape Julije III ., knezovima Grguru Lučiću i Pavlu Vukoviću, koji su iz Vinice.

U prosincu 1575. godine u Mostar je stigao sa svojim ćafirima, plemićima iz sela Dubovice (pogrešno upisana Vinica u Duvanjskoj nahiji), Grgurev sin Simun da na Serijatskome sudu u Mostaru traži zaštitu katolika od nasilništva pravoslavnoga mitropolita Savatina.

Zapis o Vinici ostao je i iz pera fra Pavla Šilobadovića u njegovu Libretinu: .

Makarski biskup Nikola Bijanković u tri navrata boravi u Vinici 1706., 1710. i 1723. godine. Izdvajamo jedno biskupovo zapažanje o onodobnim Viničanima:

U biskupskim popisima u 18. stoljeću Vinica je zabilježena 1741. i 1742. godine kao naselje župe Duvno s 34 kuće i 212 dub, a 1768. godine kao dio nove župe Roško Polje (43 kuće i 517 dub). Vinica pripada onim duvanjskim naseljima u kojima se broj stanovnika drastično smanjuje (1929. godine 1921 stanovnika, 1971. godine 1013 stanovnika, 1991. godine 676 stanovnika).

Vinica je poznata po tome što je bila mjesto skrivanja dijela Bugojanske grupe i vojnog sukoba s hrvatskim revolucionarima.

Poticaj mjestu dala je gradnja ceste poslije Domovinskog rata kada se počela planirati i gradnja tvornica te oživljavanje mjesta, no poslije smrti ministra obrane Gojka Šuška i poraza HDZ-a na izborima 2000., svi planovi su propali. Danas je škola u Vinici zatvorena, a nezaposlenost je vrlo visoka. Na prostoru Vinice se nalazi planina Zavelim, izvor vode Česma, Brina, te Bilobrkova pećina koja redovito jednom godišnje istječe i poplavi cijelu Vinicu. U Vinici se nalazi i 14 postaja (Isusov put s križem).

Vinička stara crkva s grobljem i kulom je najstarija crkva u Zapadnoj Hercegovini. 2008. godine u Vinici je na zalaganje župnika don Ilije Drmića podignut spomenik hrvatskim braniteljima iz 2. svjetskog rata i Domovinskog rata, te je pokrenut projekt gradnje knjižnice u Vinici, jedinstvenog Oltara Glagoljaša posvećenog u čast Jakova Perkovića, jednog od najvećih hrvatskih glagoljaša podrijetlom iz Vinice i projekt dovršavanja ceste koja prolazi kroz Vinicu.