Kineski jezik
Kineski (sinitički) jezici Kineski jezik (ISO 639-3: zho ) kolektivni naziv za srodne jezike (makrojezik) u području Kine kojih je ukupno 13, to su: gan [gan], hakka [hak], huizhou [czh], jinyu [cjy], mandarinski [cmn], min bei [mnp], min dong [cdo], min nan [nan], min zhong [czo], pu-xian [cpx], wu [wuu], xiang [hsn], yue [yue]. 16. siječnja 2009. ovom makrojeziku pridodan je novi kodni element [lzh] (literarni kineski). Kineskim u pravom smislu naziva se i mandarinski jezik.
Kineski standardni jezik, koji se naziva putonghua, temelji se na pekinškom narječju, ali sadrži i neke elemente drugih narječja. Reformom pisma u razdoblju dinastije Qin (od 221. do 206. g. pr. n. e.), koja je neovisne države ujedinila u carstvo, uklonjene su lokalne razlike te je pismo postalo razumljivo u područjima s različitim narječjima. Danas tzv. mandarinskim kineskim, tj. kineskim sjeverne grupe narječja, govori najveći broj ljudi na svijetu.
Kinesko pismo je morfemografsko (znamopis). Svako pisme (grafem, znak, karakter) odgovara jednome slogu i predstavlja najmanju jedinicu značenja (morfem). Riječi se mogu sastojati od jednoga ili više morfema, pa se i pišu s odgovarajućim brojem pismena. Najstarije kinesko pismo sačuvano je na natpisima na kostima, kornjačinu oklopu itd. Kinesko pismo ima 6 vrsta znakova. Najelementarnija pismena su piktogrami (slikopismena), a najveći broj pismena sastoji se od elementa koji približno pokazuje značenje (ključ, radikal) i elementa koji približno pokazuje izgovor (fonetik). Danas je u upotrebi ne više od nekih 7000 pismena, ali s poznavanjem 3000 pismena mogu se čitati novine. Kineski latinični alfabet (pinyin), oblikovan i odobren 1958. godine, sastoji se od 26 slova i ima ulogu pomoćnog pisma za bilježenje standardnog izgovora. U pinyinu je malo drugačije nego u hrvatskoj latinici: z se izgovara kao sliveno dz, r kao englesko r, y kao naše j, j kao tvrdo dz, q kao mekano c, x kao tvrdo s, zh kao naše dž, ch kao naše č, sh kao naše š. Pinyin kod Kineza nije zamjena za kinesko pismo.
Kineski standardni jezik, koji se naziva putonghua, temelji se na pekinškom narječju, ali sadrži i neke elemente drugih narječja. Reformom pisma u razdoblju dinastije Qin (od 221. do 206. g. pr. n. e.), koja je neovisne države ujedinila u carstvo, uklonjene su lokalne razlike te je pismo postalo razumljivo u područjima s različitim narječjima. Danas tzv. mandarinskim kineskim, tj. kineskim sjeverne grupe narječja, govori najveći broj ljudi na svijetu.
Kinesko pismo je morfemografsko (znamopis). Svako pisme (grafem, znak, karakter) odgovara jednome slogu i predstavlja najmanju jedinicu značenja (morfem). Riječi se mogu sastojati od jednoga ili više morfema, pa se i pišu s odgovarajućim brojem pismena. Najstarije kinesko pismo sačuvano je na natpisima na kostima, kornjačinu oklopu itd. Kinesko pismo ima 6 vrsta znakova. Najelementarnija pismena su piktogrami (slikopismena), a najveći broj pismena sastoji se od elementa koji približno pokazuje značenje (ključ, radikal) i elementa koji približno pokazuje izgovor (fonetik). Danas je u upotrebi ne više od nekih 7000 pismena, ali s poznavanjem 3000 pismena mogu se čitati novine. Kineski latinični alfabet (pinyin), oblikovan i odobren 1958. godine, sastoji se od 26 slova i ima ulogu pomoćnog pisma za bilježenje standardnog izgovora. U pinyinu je malo drugačije nego u hrvatskoj latinici: z se izgovara kao sliveno dz, r kao englesko r, y kao naše j, j kao tvrdo dz, q kao mekano c, x kao tvrdo s, zh kao naše dž, ch kao naše č, sh kao naše š. Pinyin kod Kineza nije zamjena za kinesko pismo.
Zemlja (geografski pojam)
-
Božićni otok
Osamljen otok vulkanskog je podrijetla s koraljnim grebenom, većinom strmih obala. -
Hong Kong
Hong Kong je postao kolonija Britanskog imperija nakon prvog opijumskog rata (1839. – 42.). Izvorno ograničene otokom Hong Kong, do 1898. granice kolonije postupno su širene na poluotok Kowloon i Nove Teritorije. U doba drugog svjetskog rata, tijekom rata na Pacifiku bio je okupiran od strane Japana. 1945. Britanija je ponovo uspostavila svoju vlast do 1997., kada je Kina ponovo uspostavila suverenitet. Regija je tijekom kolonijalnog doba prihvatila politiku minimalne intervencije vlasti pod etikom pozitivnog neintervencionizma. To razdoblje snažno je utjecalo na aktualnu kulturu Hong Konga, koji se često opisuje kao mjesto gdje "Istok susreće zapad", i obrazovni sustav, do reformi implementiranih 2009. slobodno temeljen na Engleskom sustavu. -
Kina
Na sjeveru graniči s Rusijom (duljina granice 3645 km) i Mongolijom (4677 km), na sjeveroistoku s DNR Korejom (1416 km), na jugu s Vijetnamom (1281 km), Laosom (423 km), Nepalom (1236 km) i Indijom (3380 km), a na zapadu s Pakistanom (523 km), Afganistanom (76 km), Tadžikistanom (414 km), Kirgistanom (858 km) i Kazahstanom (1533 km). Na istoku Kina izlazi na rubna mora Tihog oceana: Žuto more sa zaljevom Bo Hai, Istočnokinesko i Južnokinesko more. Ukupna duljina kopnene granice Kine je 22.147 km. -
Makao
Teritorij na kojem živi više od pola milijuna stanovnika sastoji od poluotoka i dva otoka. Makao je u svijetu posebno poznat po turizmu i kockanju, kao i po razvijenoj tekstilnoj i elektroničkoj industriji, te bankarstvu. Makaom je upravljao Portugal sve do 1999. godine, kada je nadležnost prepuštena Kini. Ovo je bila najstarija europska kolonija u Kini. Unutar NR Kine, Makao uživa veliku autonomiju koja je zajamčena po principu „jedna država, dva sustava”. -
Malezija
* Poluotok Malezija ili Zapadna Malezija, koja zauzima južni dio Malajskog poluotoka i graniči na sjeveru s Tajlandom, a na jugu sa Singapurom, s kojim je povezana mostom. Sastoji se od devet sultanata (Johor, Kedah, Kelantan, Negeri Sembilan, Pahang, Perak, Perlis, Selangor i Terengganu), dvije države koje vode guverneri (Malacca i Penang) te dva savezna teritorija (Putrajaya i Kuala Lumpur). -
Republika Kina
Zemlja koja je nastala povlačenjem kineskog režima i vojske predvođene strankom Kuomintang, nakon poraza u Kineskom građanskom ratu 1927. – 1950. uspjela je strateškim osloncem na zapadne sile nesklone komunističkoj NR Kini postići zavidni stupanj gospodarskog razvitka i ovladati najsuvremenijim tehnologijama. Kao zemlja s približno 24 milijuna stanovnika, Tajvan predstavlja jednu od najprosperitetnijih ekonomija u Aziji i cijelom Svijetu. 1990.-ih godina su provedene demokratske reforme, koje su tajvansko društvo uvele u red suvremenih demokracija. Međutim je i NR Kina vrlo unaprijedila svoj ekonomski i politički položaj, a i vojnu snagu; u 21. stoljeću se sve češće i posve glasno govori o mogućnosti da NR Kina silom pripoji Tajvan. -
Singapur
Također ga radi njegovog strateški važnog položaja zovu "Azijski Gibraltar". -
Vijetnam
Oko 85 posto od 96 milijuna stanovnika su etnički Vijetnamci, a preostali dio sastoji se od 53 etničke manjine. -
Trinidad i Tobago
Otok Trinidad otkrio je Kristofor Kolumbo 31. srpnja 1498. Nazvao ga je Trinidad prema Svetom trojstvu. Starosjedioci na otoku su bila indijanska plemena porodice Arawakan i Cariban, ukipno njih 14: Chayma ili Chaima, Cumanagoto, Nepoio ili Nepuyo, Kalinago, Carib, Yao ili Yaio, Shebaio, Saluaio (Salive), Suppoyo (Seppoio), Pariagoto, Guayano, Warrau (Guarauan), Quaqua (Salivan), Carinepagoto. Od 1532. Španjolci su počeli indijance zarobljavati, pretvarati u robove i odvoditi na rad na druge otoke u Karipskom moru. Od 1592. Španjolci su trajno prisutni na otoku. Antonio de Berrio je iste godine otok Trinidad službeno proglasio posjedom Španjolske. Većinu stanovnika otoka su činili uglavnom domaći robovi i crnci iz Afrike. Na otoku Trinidad razvile su se velike plantaže šećerne trske. Nakon pobjede Britanaca nad udruženom francusko-španjolskom flotom, u bitci kod Sao Vicentea, 14. veljače 1797., Britanci su okupirali Trinidad. Francuzi su se odrekli Trinidada 1802. (Amienski mir). Nakon ukidanja ropstva na otoku 1843., došlo je do uvoza jeftine radne snage iz Indije. -
Palau
Glavni grad Palaua od 7. listopada 2006. godine je Ngerulmud u Saveznoj državi Melekeok, koji je postao sjedište vlade, umjesto dotadašnjeg glavnoga i najvećeg grada Korora. -
Sjevernomarijanski otoci
Godine 1521. Ferdinand Magellan kao prvi europljan otkriva grupu otoka i naziva ju Islas de Ladrones' ili Otočje lopova, jer su tadašnji stanovnici po njegovom mišljenju otuđili (ukrali) stvari s njegovih brodova. Godinw 1667. Španjolska anektira otoke i imenuje ih po svojoj kraljici Mariji Ani od Austrije.