Zemljovid - Izola

Slovenije]] Izola (tal. Isola, ranije Isola d'Istria) je gradić i istoimena općina u slovenskom dijelu Istre. Smješten je na obali tršćanskog zaljeva i dio je Primorske, tradicionalne slovenske regije. Ima 14.549 stanovnika (2002.) Stari dio grada leži na otočiću koji je niskom umjetnom prevlakom spojen s kopnom.

Stari dio gradića je na nekadašnjem otoku, što je korijen i današnjeg imena Izola. Tako mala udaljenost otoka od kopna omogućila je naseljavanje otoka još u 1. stoljeću. Kasnije je otok spojen s kopnom kamenim mostom.

1253. je Izola proglasila nezavisnost i organizirala vlastito zakonodavstvo i upravnu vlast, što je u 13.om i 14. stoljeću dovelo do niza ratova s konkurentskim gradovima Koprom i Piranom.

1499. u Izolu dolazi živjeti kartograf Pietro Coppo. Ovdje je napisao više svojih značajnih djela. U centru grada, u Parku Pietra Coppa, danas stoji uklesana u kamenu ploču karta Istre, napravljena na temelju njegovog zadnjeg djela Del sito de Listria.

U 18. stoljeću Izola je bila dio Venecijanske Republike, da bi krajem stoljeća (1797.) postala dijelom Habsburške monarhije.

Početkom 19. stoljeća srušen je obrambeni zid, a materijal je upotrijebljen za zasipavanje mora između kopna i otoka.

1820. je Chiaro Vascotto u Izoli pronašao mineralni izvor. Potaknuo je bogate građane da izgrade termalne kupke koje su otvorene 1824. Može se reći, da je Vascotto začetnik izolskog turizma. Kasnije su termalne kupke preuređene u pogon za preradu ribe, tako da se na mjestu izvora mineralne vode nalazila tvornica Arrigoni, danas Delamaris.

Prema popisu stanovništva provedenom 1900. na području Austrougarske monarhije, u Izoli je tada živjelo 5.326 Talijana, 20 Slovenaca i 17 Nijemaca.

1918. Izola, kao veći dio obale, ulazi u sastav Italije. Nakon 2. svjetskog rata je, od 1947. do 1954. dio Slobodnog teritorija Trsta, a od tada do osamostaljenja Slovenije je bila u sastavu Jugoslavije.

I danas se po arhitekturi starog dijela grada može naslutiti povijest ovog gradića.