Zemljovid - Moskva (Moscow)

Moskva (rus. Москва, la. Moskva, IPA: [mɐˈskva]) glavni i najmnogoljudniji je grad, odnosno federalni subjekt Rusije. Značajno je političko, ekonomsko, kulturno, znanstveno, vjersko, financijsko, obrazovno i prometno središte Rusije i svijeta. S 10 563 038 stanovnika (2010.), najmnogoljudniji je grad kontinentalne Europe i prema broju stanovnika sedmo najveće gradsko područje u svijetu. Prema popisu grupe GaWC, sveučilišta u Loughboroughu (UK) iz 2008. godine, smatra se "Alfa globalnim gradom".

Moskva se nalazi na rijeci Moskvi u Središnjem saveznom okrugu europske Rusije. Tijekom svoje povijesti grad je služio kao glavni grad nizu država, od srednjovjekovne Velike kneževine Moskve i pratećeg Ruskog Carstva do Sovjetskog Saveza. U Moskvi se nalazi čuveni Moskovski kremlj, drevna tvrđava danas rezidencija predsjednika Ruske Federacije. Kremlj je također jedno od nekoliko mjesta svjetske baštine u gradu. Oba doma ruskog parlamenta (Državna Duma i Savjet Federacije) svoja sjedišta također imaju u Moskvi.

Grad opslužuje opsežna tranzitna mreža, s četiri međunarodne zračne luke, devet željezničkih terminala, i moskovskim metroom, prema broju putnika drugim u svijetu iza tokijskog, radi bogate i raznovrsne arhitekture priznatim kao jednom od gradskih znamenitosti.

Tijekom vremena, Moskva je stekla niz epiteta, većina se odnosi na veličinu i dominantan položaj grada unutar nacije: Treći Rim (Третий Рим), Belokamenaja (Белокаменная), Pervoprestolnaja (Первопрестольная), Četrdeset četrdeset(ica) (Сорок Сороков).

Prema Forbesu (2011.), u Moskvi živi 79 dolarskih milijardera, više nego u bilo kojeg drugom gradu na svijetu.

Grad je nazvan prema rijeci (staroruski гра́д Моско́в, doslovno "grad na rijeci Moskvi"). Prvo rusko spominjanje grada datira u 1147. kada je Jurij Dolgoruki pozvao kneza Novgoroda-Severskog "dođi k meni, brate, u Moskvu."

* Glavni članak: Povijest Moskve

Devet godina kasnije, 1156., knez Jurij Dolgoruki od Rostova naredio je izgradnju drvenog zida, kremlja, obnavljanog više puta, da okružuje rastući grad. Nakon pljačke 1237. – 1238., kada su Mongoli pobili stanovnike i spalili grad do temelja, Moskva se oporavila i 1327. postala glavni grad nezavisne kneževine Vladimir-Suzdalj. Povoljan položaj grada na gornjem toku rijeke Volge doprinjeo je stalnom rastu. Moskva se razvila u dugogodišnju stabilnu i naprednu kneževinu, poznatu kao Velika kneževina Moskva, koja je privukla veliki broj izbjeglica iz cijele Rusije.

Pod Ivanom I., grad je zamijenio Tver kao političko središte Vladimir-Suzdalja i postao jedini sakupljač poreza za mongolsko-tatarske vladare. Plaćajući visoki danak, Ivan je osvojio važnu povlasticu od Kana. Za razliku od drugih kneževina, Moskva nije bila podijeljena među njegovim sinovima, već ju je najstariji nasljedio jedinstvenu. Međutim, moskovski je otpor stranoj dominaciji rastao. Godine 1380., knez Dimitrije I., vodio je ujedinjenu rusku vojsku do značajne, ali ne i presudne, pobjede nad Tatarima u bitci na Kulikovom polju. Samo dvije godine kasnije Moskvu je opljačkao kan Tohtamiš. Godine 1480., Ivan III. konačno je Ruse oslobodio tatarske kontrole, te Moskva postaje središtem vlasti u Rusiji. Pod Ivanom III. grad je postao prijestolnicom carstva koje će s vremenom obuhvatiti sve teritorije današnje Rusije i drugih zemalja. Godine 1571., krimski Tatari napali su i opljačkali Moskvu, spalivši sve osim Kremlja.

Godine 1609., švedska vojska pod vodstvom grofa Jacoba De la Gardie i Everta Horna započela je svoj marš od Velikog Novgoroda prema Moskvi kako bi potisnula pobunu protiv cara Vasilija Šujskog, ali povukla se početkom 1611., te je potom upala poljsko-litvanska vojska. Tijekom Poljsko-moskovskog rata 1605.-1618., hetman Stanislav Zolkievski ušao je u Moskvu nakon pobjede nad Rusima u bitci kod Klušina. 17. je stoljeće bilo ispunjeno narodnim ustancima, kao oslobođenje Moskve od poljsko-litavskih osvajača 1612., pobuna soli 1648., pobuna bakra 1662. i moskovski ustanak 1682. Epidemije kuge pustošile su Moskvu 1570. – 1571., 1592. i 1654. – 1656. Od 1712., grad više nije bio prijestolnica Rusije, nakon što je Petar Veliki 1703. kraj obale Baltičkog mora osnovao novi grad Sankt Peterburg. Kuga 1771., bila je posljednja velika epidemija u središnjoj Rusiji, odnijevši 100 000 života u samoj Moskvi. Tijekom francuske invazija Rusije 1812., dok su se Napoleonove snage približavale i 14. rujna ušle u Moskvu, Moskovljani su spalili i napustili grad. Napoleonovu je Grande Armée mučila glad, hladnoća i loše snabdijevanje, te je bila prisiljena povući se i kasnije gotovo uništena zimom i sporadičnim napadima ruskih vojnih snaga. Do 400 000 francuskih vojnika je poginulo, dok se potpuno izvan stroja, vratilo samo nekoliko desetaka hiljada trupa.