Zemljovid - Toamasina

Toamasina (do 1977. poznata kao Tamatave), glavna i najveća luka na Madagaskaru, upravno središte Provincije Toamasine i Regije Atsinanana i drugi grad u državi po veličini sa svojih 200 568 stanovnika.

Grad je sjedište sveučilišta osnovanog 1977. koje je dio malegaškog javnog obrazovnog sustava, i sjedište rimokatoličke dijeceze.

Po lokalnoj legendi grad je dobio ime kad je prvi madagaskarski kralj Radama I. (1793. – 1828.), izišao s vojskom na obalu gdje se danas nalazi grad, kako bi spriječio iskrcavanje napadača i okusio morsku vodu. Tad je uzviknuo «Toa masina!» (to je slano). Od početka 19. stoljeća, kraj oko Toamasine bio je poprište borbi između Francuza koji su došli iz Reuniona, i Engleza s Mauricijusa, te madagaskarskih domorodaca Betsimisaraka koji nastanjuju istočnu obalu Madagaskara. Naselje se počelo formirati oko 1880. oko prirodne pomorske luke u koju su se iskrcavali prvi kolonisti. Zbog močvarnog tla i loših uvjeta u kojem je živjelo okolno lokalno stanovništvo, grad je često bio žrtva velikih epidemija. Velika epidemija kuge izbila je 1898., pa ponovno 1900., ali nakon melioracije okolnih močvara, došlo je do poboljšanja. Nakon 1895. lokalno stanovništva preseljeno je iz grada u novoizgrađeno naselje na sjeverozapadu, tad je izgrađen i telegraf do glavnog grada Antananariva. Tad je od 1901. do 1913. izgrađena i željeznička pruga Tananarive-Côte Est do glavnog grada.

Iz Tamatave je otplovila 1897. posljednja sedma kraljica Madagaskara Ranavalona III. (1861. – 1917.), u egzil u kojem je i umrla. Zajedno s njom otišao je i suverenitet zemlje, jer je od tada pa do 1940. Madagaskar bio engleska i francuska kolonija.

U doba francuske kolonijalne uprave u Toamasini je bilo sjedište nekoliko stranih konzula, kao i brojnih francuskih službenika. Tad je Toamasina izrasla u glavnu ulaznu luku za cijeli otok. U to vrijeme uvoz se sastojao uglavnom od brašna i strojeva, a izvoz od zlata, likovog vlakna, kože, kaučuka i živih životinja.

Komunikaciju s Europom u to vrijeme održavali su parobrodi francuskog društva Messageries Maritimes, a s Mauricijusom i preko nje Šri Lankom, britansko društvo Union-Castle Line.

Toamasina je u cijelosti obnovljena nakon što ju je razorio uragan 1927., uz novoizgrađenu Avenue Poincaré.

Većinsko stanovništvo grada su pripadnici plemena Betsimisaraka koji žive uz istočne obale Madagaskara, oni su autohtoni element ovog grada sa svojim rikšama, kojih su pune ulice. Uz njih u Toamasini danas živi i puno doseljenog stanovništva iz Europe, Azije i Afrike te brojni mulati. Tako je Toamasina danas kozmopolitski grad, mješavina indijskih, kineskih, europskih i malegaških običaja i utjecaja.