Zemljovid - Tunis (grad) (Tunis)

Tunis, Toûnis (arapski: تونس‎, Tūnis) je glavni grad i luka istoimenog tuniškog vilajeta i Republike Tunis. Ima 728.453 stanovnika, dok u širem gradskom području živi više od 2.412.500 stanovnika. Leži na zapadnoj obali plitke lagune El Bahira (jezero Tunis) koja ga dijeli od Tuniškog zaljeva. Sastoji se od starog arapskog (Medina Tunis) i suvremenog europskog dijela koji ga okružuje (Ville Nouvelle), dok je na morskoj obali luka La Goulette (Halk al Uadi). Izvan ovih četvrti nalaze se predgrađa Kartaga, La Marsa i Sidi Bou Said.

U Medini Tunis, starome zbijenom dijelu grada prepuon aleja i natkrivenih prolaza, nalazi se islamsko sveučilište (osnovano 732. godine, a obnovljeno u 9. stoljeću), mnogo džamija i ostalih zgrada (oko 700 spomenika sveukupno). Medina Tunis je upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi još 1979. godine.

Kao prijestolnici države, u Tunisu se nalaze sve državne političke i upravne institucije, ali i najvažnija gospodarska središta. Industrijske zone s tvornicama tekstila, kemikalija, građevinskog materijala, prehrambenih proizvoda i metalurgijom nalaze se na periferiji grada. Tunis je željeznička i cestovna raskrsnica sa živim zračnim (zračna luka El Aouine) i lučkim prometom.

Povijesni grad Kartaga, koji je bio prijestolnica više kultura (Feničani, Rimljani, Vandali, Bizantsko carstvo), se nalazila preko puta centra modernog Tunisa. Arapi je osvajaju koncem 7. stoljeća i zapostavljaju osnovavši Tunis nešto južnije. Pod vladarskim dinastijama Almohada i Hafsida, od 12. do 16. stoljeća, Tunis je izrastao u jedan od najvećih i najbogatijih gradova Islamskog svijeta.

Tunis postaje glavni grad države Tunis za vrijeme dinastije Hafsida, i vodeće središte trgovine s Europom. Turci zauzimaju grad 1534. godine, a nakon 1591. godine turski guverneri (begovi) dobivaju prividnu neovisnost, a grad se razvija kao centar trgovine i piratstva.

U travnju 1655. godine engleski admiral Robert Blake je poslan na Sredozemlje kako bi ubrao danak od zemalja čiji su brodovi napadali engleske brodove. Jedino je tuniški beg odbio platiti naknadu, na što je 15 Blakeovih brodova napalo Begovo skladište u Porto Farini (Ghar el Melh), uništivši 9 alžirskih brodova i 2 obalne baterije. To je bio prvi slučaj u povijesti pomorskih bitaka da su obalne baterije bile zauzete bez iskrcavanja trupa. Francuzi su okupirali grad od 1881. do 1956. godine. Tijekom Drugog svjetskog rata, Tunis su okupirale Sile osovine, i to od studenog 1942. do svibnja 1943. godine, i bio je njihov zadnji stožer u Africi. Sjedište Arapske Lige je bilo u Tunisu od 1979. do 1990. godine. Za to vrijeme sjedište su 1982. godine bombardovale Izraelske zračne snage. Preko 70 osoba je poginulo tijekom tih napada.