Bjeloruski jezik

Bjeloruski jezik
Bjeloruski jezik (ISO 639-3: bel), istočnoslavenski jezik koji je materinski jezik oko devet milijuna Bjelorusa.

Već od 12. stoljeća na bjeloruskom se području razvijala crkvenoslavenska pismenost čiji je najpoznatiji predstavnik biskup Ćiril iz Turova. Bjeloruskim je crkvenoslavenskim pisana «Biblija Ruska» koju je u Pragu 1517. – 1519. izdao Francysk Skaryna (Skorina). Osim toga, u Litvanskom je Velikom Vojvodstvu od 14. do 17. stoljeća u uporabi bio i tadašnji narodni bjeloruski jezik koji je u 16. st. stekao položaj i službenog jezika. U tom su stoljeću starobjeloruskim književnim jezikom (starabelaruskaja litaraturnaja mova) tiskane različite protestantske knjige. S. Budny je izdao katekizam (1562.) i prijevod Novog zavjeta (1574.), a V. Cjapinski (Tjapinski) oko 1580. tiskao je evanđelistar. Službena je uporaba jezika zabranjena 1696. g.

Zemlja (geografski pojam)
  • Bjelorusija
    Bjelorusija (bjeloruski: Беларусь, Belarus; ruski: Белоруссия, Belorussia), službeno Republika Bjelarus, prije Bjelorusija, država je u istočnoj Europi, koja se proteže istočno od poljske granice prema Rusiji.

    Na jugu graniči s Ukrajinom, a na sjeverozapadu s Latvijom i Litvom.