Danski jezik
Danski jezik (ISO 639-3: dan), jezik istočnoskandinavske podskupine šire sjevernogermanske skupine germanskih jezika kojim govori otprilike šest milijuna ljudi. Usko je povezan s norveškim jezikom, osobito u pisanom obliku, ali i sa švedskim jezikom.
Danski se govori u Danskoj (5.450.000 2007.; 5.000.000, 1980.), ali također i u njemačkoj pokrajini Schleswig-Holstein točnije u Schleswigu (dan. Sydslesvig) (21.000; 2000.), na Grenlandu (7.830; 1986.) i na Ovčjim otocima, gdje je i službeni jezik, uz grenlandski i ferojski. Danski je jezik manjim dijelom zastupljen i na Islandu (2.250; 2001. ), gdje se uči kao obavezan predmet u školama (sve do 1999. danski je bio prvi strani jezik u školama, kada ga je zamijenio engleski jezik).
Po gramatičkom ustrojstvu i rječniku najbliži je književnom norveškom jeziku (bokmål), što je posljedica dugotrajne državne zajednice Danaca i Norvežana. U početku je postojao jedan nordijski jezik (čiji su runski natpisi nastali još u 3. st.) pa se danska djela tog doba nisu razlikovala od švedskih, norveških i islandskih. Značajne promjene u jeziku nastale su u vikinškom razdoblju (otprilike 800. – 1050.).
Povijesno gledano, danski je jezik prošao tri glavne razvojne faze. Tako razlikujemo:
1. starodanski (800. – 1100.)
2. srednjodanski (1100. – 1500.)
3. suvremeni danski jezik (od 1500.)
Književni danski jezik uglavnom se razvijao između 1350. i 1500. Kasnije biva pod velikim utjecajem donjonjemačkog jezika (poglavito zbog Hanze).
Posljednja pravopisna reforma u Danskoj provedena je 1948., kada se veliko početno slovo za opće imenice zamijenilo malim (time njemački postaje jedini preostali jezik s tom karakteristikom) te se umjesto slova aa uvelo slovo å. No u prezimenima poput Vestergaard ili Kierkegaard) te u imenima nekih gradova (Aalborg, Aars, Aabenraa) i dalje se koristi slovo aa, često usporedno s å (Ålborg, Års itd.). Razlike u izgovoru slova aa i å nema.
Također, došlo je do promjene u pisanju kombinacije slova ld i nd koji su zamijenjeni s ll i nn zbog sličnosti nekih riječi i mogućnosti razlikovanja. Tako se, na primjer, modalni glagol ville (ranije vilde - htjeti) sada razlikuje od pridjeva vilde (hrv. divlji), a modalni glagol kunne (ranije kunde - moći) od imenice kunde (hrv. klijent, kupac).
Danski se govori u Danskoj (5.450.000 2007.; 5.000.000, 1980.), ali također i u njemačkoj pokrajini Schleswig-Holstein točnije u Schleswigu (dan. Sydslesvig) (21.000; 2000.), na Grenlandu (7.830; 1986.) i na Ovčjim otocima, gdje je i službeni jezik, uz grenlandski i ferojski. Danski je jezik manjim dijelom zastupljen i na Islandu (2.250; 2001. ), gdje se uči kao obavezan predmet u školama (sve do 1999. danski je bio prvi strani jezik u školama, kada ga je zamijenio engleski jezik).
Po gramatičkom ustrojstvu i rječniku najbliži je književnom norveškom jeziku (bokmål), što je posljedica dugotrajne državne zajednice Danaca i Norvežana. U početku je postojao jedan nordijski jezik (čiji su runski natpisi nastali još u 3. st.) pa se danska djela tog doba nisu razlikovala od švedskih, norveških i islandskih. Značajne promjene u jeziku nastale su u vikinškom razdoblju (otprilike 800. – 1050.).
Povijesno gledano, danski je jezik prošao tri glavne razvojne faze. Tako razlikujemo:
1. starodanski (800. – 1100.)
2. srednjodanski (1100. – 1500.)
3. suvremeni danski jezik (od 1500.)
Književni danski jezik uglavnom se razvijao između 1350. i 1500. Kasnije biva pod velikim utjecajem donjonjemačkog jezika (poglavito zbog Hanze).
Posljednja pravopisna reforma u Danskoj provedena je 1948., kada se veliko početno slovo za opće imenice zamijenilo malim (time njemački postaje jedini preostali jezik s tom karakteristikom) te se umjesto slova aa uvelo slovo å. No u prezimenima poput Vestergaard ili Kierkegaard) te u imenima nekih gradova (Aalborg, Aars, Aabenraa) i dalje se koristi slovo aa, često usporedno s å (Ålborg, Års itd.). Razlike u izgovoru slova aa i å nema.
Također, došlo je do promjene u pisanju kombinacije slova ld i nd koji su zamijenjeni s ll i nn zbog sličnosti nekih riječi i mogućnosti razlikovanja. Tako se, na primjer, modalni glagol ville (ranije vilde - htjeti) sada razlikuje od pridjeva vilde (hrv. divlji), a modalni glagol kunne (ranije kunde - moći) od imenice kunde (hrv. klijent, kupac).
Zemlja (geografski pojam)
-
Danska
Danska (dan. Danmark) je zemlja u sjevernoj Europi. Ona je najmnogoljudniji i najpoznatiji dio države po imenu Kraljevina Danska, koja još obuhvaća autonomne teritorije Farskih otoka i Grenlanda u sjevernome Atlantskom oceanu. Europska zemlja Danska najjužnija je i najmanja od skandinavskih zemalja, leži jugozapadno od Švedske, južno od Norveške i sjeverno od Njemačke.
Prostire se na ukupnoj površini od 42 933 km² i čini je poluotok Jutland i otočje od 443 imenovana otoka od kojih su najveći Zealand, Funen i Sjeverni jutlandski otok. Geografiju Danske karakterizira ravna obradiva zemlja, pješčane obale, niska nadmorska visina i hladnija umjerena klima. Godine 2022. država je imala 5,91 milijuna stanovnika (1. kolovoza 2022.), a od njih 800 000 živi u glavnome i najvećem gradu Kopenhagenu. Europska Danska ima hegemonistički utjecaj u Danskoj kraljevini, kontrolira naime vanjsku, gospodarsku i monetarnu politiku, a ovlasti vođenja unutarnjih poslova prenijela je na parlamente prekomorskih teritorija. Autonomija u samoupravi uspostavljena je na Farskim otocima 1948. i na Grenlandu 1979., ali potonji je nakon referenduma dobio dodatnu autonomiju 2009. -
Føroyar
Ovčji, Ferojski, Farski, Farerski ili Farežanski otoci (ferojski: Føroyar, danski: Færøerne) danska je autonomna pokrajina. Obuhvaćaju istoimenu otočnu skupinu u sjevernom Atlantiku između Škotske, Norveške i Islanda. Od 1948. godine imaju nadležnost u svim područjima osim obrane i vanjskih poslova. Za razliku od Danske zemlje nisu članovi EU.
Postoji mogućnost da su ljudi prvi puta stupili na otoke krajem 6. ili u 7. stoljeću. Bili su to irski redovnici, no nedvojbenih podataka o tome nema. -
Island
Island (islandski: Ísland) je otočna zemlja u sjevernom Atlantiku između Grenlanda, Norveške i Britanskih otoka. Površina Islanda obuhvaća 103 000 km², a morska obala iznosi 4988 km. Glavni i najveći grad je Reykjavík. Reykjavik i okolna područja na jugozapadu zemlje dom su više od dvije trećine stanovništva. Island je vulkanski i geološki aktivan. Unutrašnjost se sastoji od visoravni koju karakteriziraju polja pijeska i lave, planine i ledenjaci, a mnoge ledene rijeke teku u more kroz nizine. Island je grijan Golfskom strujom i ima umjerenu klimu, unatoč velikoj zemljopisnoj širini neposredno izvan Arktičkog kruga. Njegova velika širina i utjecaj na more održavaju ljeta hladnim, a veći dio arhipelaga ima polarnu klimu.
Landnámabók opisuje kako je naseljavanje Islanda počelo oko 874. kada je Ingólfur Arnarson došao na Island, iako su drugi prethodno boravili u zemlji. Tijekom sljedećih nekoliko desetljeća, mnogi su se doselili na Island u razdoblju koje se naziva ere naseljavanja. Island je došao pod upravu Norveške 1262. godine i bio je pod vlašću Norvežana i Danca sve do 1918., kada je stekao suverenitet. Međutim, danska je država upravljala vanjskim odnosima i obalnim nadzorom u ime Islanda, a zemlje su imale zajedničkog kralja dok republika nije bila uspostavljena na Islandu 1944. godine. -
Grenland
Grenland (grenlandski: Kalaallit Nunaat, danski: Grønland) je autonomni teritorij Danske. Najveći je otok na svijetu.
Arktički otok se nalazi u Sjevernoj Americi i geografski i etnički; ali politički i povijesno Grenland je bliži Europi. Atlantski ocean se nalazi južno od Grenlanda, Arktički ocean na sjeveru, Baffinov zaljev i Kanada na zapadu. Grenland je najveći otok i najveći teritorij koji nije nezavisan. Također, na otoku se nalazi najveći nacionalni park na svijetu. Oko 81% površine je prekrivena ledom. Skoro svi stanovnici žive u fjordovima na jugozapadu otoka, koje ima blažu klimu.