Uzbečki jezik
Uzbečki jezik (uzb. O'zbek tili/Ўзбек тили, O'zbekcha/Ўзбекча, أۇزبېك) najrasprostranjeniji je turkijski jezik u srednjoj Aziji.
U Uzbekistanu je maternji jezik većini stanovništva a ujedno i službeni jezik. Uzbečki pripada jugoistočnoj skupini turkijskih jezika (ujgurskoj grani). Srodan mu je ujgurski jezik kojim se govori u kineskoj pokrajini Xinjiangu (Hinjang). Današnji standardni oblik jezika potiče neposredno od čagatajskog jezika.
Uzbečkim govori više od 20 milijuna ljudi širom svijeta. U Uzbekistanu živi 16,5 milijuna ljudi koji govore raznim dijalektima uzbečkog jezika. U Uzbekistanu preko 99% Uzbeka govori ga kao maternji jezik. U susjednom Tadžikistanu uzbečkim govori 1,2 milijun ljudi, u Kazahstanu 332.017, u Kirgistanu 550.096 a u Turkmenistanu 317.333 ljudi. U kineskoj pokrajini Xinjiangu prema popisu stanovništva iz 1990. godine uzbečkim govori još 3000 ljudi.
U Uzbekistanu je maternji jezik većini stanovništva a ujedno i službeni jezik. Uzbečki pripada jugoistočnoj skupini turkijskih jezika (ujgurskoj grani). Srodan mu je ujgurski jezik kojim se govori u kineskoj pokrajini Xinjiangu (Hinjang). Današnji standardni oblik jezika potiče neposredno od čagatajskog jezika.
Uzbečkim govori više od 20 milijuna ljudi širom svijeta. U Uzbekistanu živi 16,5 milijuna ljudi koji govore raznim dijalektima uzbečkog jezika. U Uzbekistanu preko 99% Uzbeka govori ga kao maternji jezik. U susjednom Tadžikistanu uzbečkim govori 1,2 milijun ljudi, u Kazahstanu 332.017, u Kirgistanu 550.096 a u Turkmenistanu 317.333 ljudi. U kineskoj pokrajini Xinjiangu prema popisu stanovništva iz 1990. godine uzbečkim govori još 3000 ljudi.
Zemlja (geografski pojam)
-
Afganistan
Arheolozi su na području današnjeg Afganistana pronašli dokaze ljudske prisutnosti koji datiraju iz starijeg kamenog doba. Pretpostavlja se da se urbana civilizacija na tom području pojavila između 3000. i 2000. pr. Kr. S obzirom na to da se nalazi na vrlo važnom mjestu koje povezuje kulturu Bliskog istoka sa srednjom Azijom i Indijskim potkontinentom, stoljećima je bilo dom raznim narodima i svjedok je raznih vojnih kampanja, među kojima su najistaknutije kampanje Aleksandra Velikog, Džingis-kana i zapadnih sila u moderno doba. Na tom su području Grčko-baktrijsko kraljevstvo, Kušansko Carstvo, Bijeli Huni (Heftaliti), Samanidi, Gaznavidi, Goridi, Hildžiji, Timuridi, Moguli i Durani počeli graditi snažna carstva. -
Kirgistan
Oko 70% stanovništva čine Kirgizi čiji jezik, vrlo srodan kazačkom, pripada turkijskoj skupini i koji su tradicionalno muslimani – suniti. U Kirgistanu žive i Uzbeci (oko 14,5%) i Rusi (oko 9%). -
Turkmenistan
Područje Turkmenistana u starom vijeku bilo je dijelom carstava Medijaca, Ahemenida, Makedonaca, Parta i Sasanida. U 4. stoljeću Turkmenistanom su vladali Huni. U 7. stoljeću osvojili su ga Arapi i donijeli Islam. Kasnije su ovim prostorom vladali Seldžuci, a u početku 13. stoljeća postao je dio države Džingis-kana. Od 16. stoljeća Turkmenija je bila podložna Hivskom kanatu i Buharskom kanatu a na jugu su vladali iranski Safavidi. -
Uzbekistan
Više od 4/5 teritorija čine slabo naseljene ravnice, dijelovi velike Turanske nizine: na krajnjem zapadu Uzbekistanu pripada dio Ustjurtske visoravni i južna polovica Aralskog jezera (teško onečišćenog u doba Sovjetskog Saveza), a u središnjem dijelu nalazi se pustinja Kizilkum. Na istoku zemlje nalaze se planine, dijelovi Tien Šana, te Gissara i Alaya, u čijim podnožjima živi većina stanovništva. Najviši vrh je Beštor, 4.300 m.