Jidiš
Jidiš (heb. ייִדיש - Jiddisch; ISO 639-3: yid) jedna od dvije podskupine visokonjemačkih jezika kojim govori oko četiri milijuna Židova širom svijeta, poglavito u Izraelu i Njemačkoj. Ime Jidiš znači 'židovski' (od njemačkog Jüdisch) i kraći je oblik izvornog jidiš dajč (jid.: ייִדיש־דײַטש – yiddisch daytsh) odnosno 'židovski njemački' (njem. Jüddische Deutsch). Jezik je nastao u središnjoj Europi između IX. i XII. stoljeća kao amalgam srednjevisokonjemačkih dijalekata (70-80 % rječnika prepoznatljivo je njemačko) uz posuđenice iz hebrejskog i aramejskog jezika, kao i slavenskih i romanskih jezika.
Jidiš i njemački dijele veliki dio svojih rječnika i imaju veoma sličnu gramatiku. Nijemci iz određenih dijelova Njemačke mogu i većinom razumjeti jidiš. Iz ovog razloga, neki jezikoslovci smatraju jidiš više dijalektom njemačkog jezika (slično švicarskom njemačkom) nego zasebnim jezikom. Ipak, prevladava mišljenje da su jidiš i njemački dva odvojena jezika jer
* ova dva jezika nisu međusobno laka za razumijevanje (što posebno vrijedi za većinu Nijemaca koji pokušavaju razumjeti jidiš);
* 20 do 30 % rječnika jidiša ne postoji u njemačkom;
* određeni dio gramatike jidiša se razlikuje od njemačkog, odnosno, pod utjecajem su drugih jezika (pretežno slavenskih);
* jezici su, kako zemljopisno, tako i kulturalno, drugačiji.
Jezikoslovac Paul Wexler tvrdi da je jidiš u početku bio slavenski jezik, čiji je rječnik u mnogome zamijenio njemački, ali velika većina jezikoslovaca se s ovom tvrdnjom ne slaže.
Drugi razlozi u korist jezika u odnosu na dijalekt su:
* jezici kao danski, švedski i norveški su mnogo srodniji i sličniji nego jidiš i njemački i skoro potpuno su međusobno razumljivi, ali se smatraju različitim jezicima;
* Istočni i zapadni jidiš su međusobno toliko različiti da se vode kao dva različita jezika (slično lužičkosrpskim jezicima, gornjolužičkosrpski i donjolužičkosrpski).
Jidiš i njemački dijele veliki dio svojih rječnika i imaju veoma sličnu gramatiku. Nijemci iz određenih dijelova Njemačke mogu i većinom razumjeti jidiš. Iz ovog razloga, neki jezikoslovci smatraju jidiš više dijalektom njemačkog jezika (slično švicarskom njemačkom) nego zasebnim jezikom. Ipak, prevladava mišljenje da su jidiš i njemački dva odvojena jezika jer
* ova dva jezika nisu međusobno laka za razumijevanje (što posebno vrijedi za većinu Nijemaca koji pokušavaju razumjeti jidiš);
* 20 do 30 % rječnika jidiša ne postoji u njemačkom;
* određeni dio gramatike jidiša se razlikuje od njemačkog, odnosno, pod utjecajem su drugih jezika (pretežno slavenskih);
* jezici su, kako zemljopisno, tako i kulturalno, drugačiji.
Jezikoslovac Paul Wexler tvrdi da je jidiš u početku bio slavenski jezik, čiji je rječnik u mnogome zamijenio njemački, ali velika većina jezikoslovaca se s ovom tvrdnjom ne slaže.
Drugi razlozi u korist jezika u odnosu na dijalekt su:
* jezici kao danski, švedski i norveški su mnogo srodniji i sličniji nego jidiš i njemački i skoro potpuno su međusobno razumljivi, ali se smatraju različitim jezicima;
* Istočni i zapadni jidiš su međusobno toliko različiti da se vode kao dva različita jezika (slično lužičkosrpskim jezicima, gornjolužičkosrpski i donjolužičkosrpski).